Dvorac Pavlović, nekada raskošna ljetna rezidencija izgrađena 1863. godine za vrijeme vladavine Napoleona III, još uvijek nosi tragove svoje slavne prošlosti unatoč propadanju. U prizemlju se naziru ostaci prošlih vremena: biljar soba, blagovaonica i prijemna soba podsjećaju na nekadašnju raskoš. Dvije stube, jedna veličanstvena s klavirom za gospodara i druga diskretna za sluge, svjedoče o društvenoj hijerarhiji koja je tada vladala ovim prostorima.
Kupljen od Portugalaca, dvorac je doživio svoju tragičnu sudbinu nakon snažne oluje 1999. godine, koja je ostavila nepremostive štete za njegove nove vlasnike. Zbog nedostatka sredstava za potrebne popravke, dvorac je napušten svojoj tužnoj sudbini, prepušten napadima vremena i zaborava.
Jedna je tvrtka došla pokupiti stropove na katu, ostavljajući za sobom kontejner koji svjedoči o pustoši koja sada vlada ovim mjestom. Namještaj, nekada svjedok prošle slave, leži vani, napušten i zaboravljen. Samo jedan fliper, čudesno sačuvan, čini se da čeka ruku koja će ga ponovno pokrenuti.
Unatoč svom propadanju, dvorac Pavlović ostaje fascinantan svjedok povijesti, ostatak veličine koji izaziva i divljenje i tugu. Potrebna je oprezna posjeta, jer čak i u svom oronulom stanju, dvorac i dalje zrači očaravajućom aurom, svjedočanstvom prošlosti koja je prošla, ali nikada zaboravljena.
