Sanatorij Dreux, izgrađen između 1928. i 1932. godine pod vodstvom gradonačelnika Maurice Viollettea, služio je za liječenje plućne tuberkuloze. Na vrhuncu u 1930-ima mogao je primiti do 1 000 pacijenata, uglavnom djece, liječene solarnom terapijom.
Tijekom Drugog svjetskog rata, ravnatelj Gabriel Roche spasio je Židove pružajući im lažne liječničke potvrde. Nakon rata, mjesto je postupno postajalo nepotrebno s razvojem medicine. Koristilo se kao dom za starije osobe, a zatim kao medicinsko-pedagoški institut do 1980. godine, prije nego što je primalo pacijente s rijetkim bolestima do zatvaranja 1990. godine.
Kupljen od strane Grada Dreuxa 1999. godine, mjesto je postalo opasno i dogodilo se nekoliko nesreća, uključujući jednu smrtonosnu 2016. godine, što je dovelo do pojačanih sigurnosnih mjera. Godine 2021. mjesto je u potpunosti ograđeno, a prva zgrada pretvorena je u Majčinski centar Bas Buissons.
