Utvrda Vaujours: Godine 1870., nakon djelomične okupacije Francuske od strane Pruske vojske, razvijen je Système Séré de Rivières sustav utvrda za obranu Pariza. Između 1874. i 1881. godine, oko grada je izgrađeno osamnaest utvrda, pet reduta i 34 baterije, među kojima je i utvrda Vaujours.
Izgradnja i karakteristike
Izgradnja utvrde započela je 1876. godine s peterokutnom utvrdom opremljenom s 48 topova i garnizonom od 691 vojnika. Godine 1882. izgradnja je dovršena, predstavljajući jedinstveni raspored s dvije pomoćne zgrade povezane s centralnom utvrdom natkrivenim putem.
Utvrda Vaujours imala je oblik pravokutnika, okružena ulicom des remparts, koja je simulirala rov, prekinut kaponjerom na ulazu koji je osiguravao obranu.
Razvoj i upotreba
Godine 1911. utvrda je modernizirana dodavanjem mitraljeske kupole i Mouginove kupole opremljene s dva topa kalibra 155 mm, iako su ti topovi kasnije uklonjeni. Tijekom Prvog svjetskog rata, utvrda je služila kao vojni poligon za obuku.
Tijekom Drugog svjetskog rata, već 19. prosinca 1939., vlada Daladiera koristila je utvrdu kao logor za pritvor osuđenika i mobiliziranih beskućnika, u razdoblju poznatom kao "Čudni rat".
Danas utvrda Vaujours ostaje povijesni svjedok vojne arhitekture 19. stoljeća, podsjećajući na razdoblja sukoba i napetosti koja su obilježila povijest Francuske.
